BiH pred blokadom vlasti: Izbori presudni za opstanak Bosne i Hercegovine

0

Izborni zakon, koji Bošnjacima omogućuje biranje hrvatskih predstavnika, nije izmijenjen u roku koji je Ustavni sud odredio, pa su izbori raspisani i održavaju se za desetak dana. Kako će se rezultati izbora implementirati, nitko još ne zna

Piše: Ilija Musa – matica.hr

Ustavni sud Bosne i Hercegovine dijelove je Izbornog zakona te države proglasio suprotnima Ustavu, ali su izbori usprkos tomu raspisani i održat će se. To je moguće, valjda, samo u BiH. U državi čiji je Ustav nastao kao dodatak Općem okvirnom sporazumu za mir u BiH iz Daytona, ali ipak osigurava jednakopravan status trima konstitutivnim narodima, na snazi je do danas, a i međunarodni namjesnici koji bi trebali nadzirati njegovu primjenu još su tu. Zanimljivo, upravo njihovim intervencijama Ustav je doživio niz izvanparlamentarnih izmjena kojima se izgubio duh dogovorenih načela pa je i funkcioniranje državnoga sustava dovedeno u pitanje.

Složena struktura dejtonske BiH uvjetovala je izborni sustav skrojen kako bi osigurao zastupanje svih pripadnika konstitutivnih naroda i manjinskih etničkih skupina u višim razinama vlasti. Upravo s tom svrhom uz tročlano Predsjedništvo i na razini države i na razini entiteta predviđen je dvodomni sustav predstavljanja u zakonodavnim tijelima. Tako se i na predstojećim općim izborima neposrednim glasovanjem uz zastupnike u županijske skupštine u Federaciji BiH i Narodnoj skupštini Republike Srpske biraju i zastupnici u Zastupnički dom Parlamenta FBiH, a posredno iz skupština i zastupničkih domova izaslanici u domove naroda. Na taj način ustrojena zakonodavna vlast, primjerena višenacionalnoj državi, bila je jamac zaštite krovnoga načela Ustava BiH, načela konstitutivnosti (potpune jednakopravnosti) Srba, Bošnjaka i Hrvata i temelj osiguravanja prava ostalih građana BiH koji nisu pripadnici tih naroda.

Bošnjaci biraju hrvatske predstavnike

Ipak, pravičan način zastupanja konstitutivnih naroda onemogućen je izmjenama izbornog zakonodavstva iz 2000, da bi se tek 2016. odlukom Ustavnoga suda BiH u predmetu Ljubić potvrdilo da su odredbe toga zakona diskriminatorne u pogledu jednakopravnog zastupanja predstavnika konstitutivnih naroda i vrijednosti pojedinačnih glasova. Naime, zakon čije su odredbe neustavne omogućava najmnogoljudnijem konstitutivnom narodu u BiH, Bošnjacima, da u Dom naroda FBiH biraju pet od sedam izaslanika u Klub ostalih, a u klubove konstitutivnih naroda, koji broje po 17 izaslanika, mogu birati 14 bošnjačkih, 12 srpskih i 6 hrvatskih izaslanika. Time ostvaruju „kontrolni paket“ s minimalno trećinom izaslanika u svakom klubu i ukupnu natpolovičnu većinu glasova (37 od 58 izaslanika) u tom domu, što bi omogućavalo da Bošnjaci samostalno imenuju predsjednika i dva dopredsjednika Federacije te premijera i svih 16 ministara Vlade FBiH. Da bi djelovanje međunarodnih birokrata bilo još tragičnije za Hrvate, odlukom visokog predstavnika izmijenjen je i dejtonski sastav Vlade FBiH, koji je u njoj osiguravao paritet Bošnjaka i Hrvata, pa se sada sastoji od 8 Bošnjaka, 5 Hrvata i 3 predstavnika Srba, uz premijera koji je Bošnjak pa oni i tu nadziru sva kretanja.

Što se dogodilo s dejtonskim izbornim pravilima koja su osiguravala legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda u tijelima vlasti i zašto je Izborni zakon u suprotnosti s ustavnim odredbama? Zamislite, upravo međunarodni namjesnici, zapravo izvjesni Barry iz OESS-a, mjesec dana prije izbora 2000. godine, mijenja izborna pravila, kojima omogućuje da predstavnici jednoga konstitutivnog naroda drugomu biraju predstavnike u tijelima vlasti. Iako su predstavnici hrvatskoga naroda već tada zahtijevali reakciju Ustavnoga suda BiH, on se proglasio nenadležnim „budući da su (izborna pravila op. a.) sastavljena sukladno međunarodnom mandatu OESS-a, pa nisu predmet o kojem može odlučivati sud“.

Rezultat takva Izbornog zakona bilo je kontinuirano dekonstituiranje Hrvata u BiH i majorizacija od strane mnogobrojnijeg naroda u Federaciji BiH počevši od vlasti Alijanse za promjene 2000, preko dvostrukog izbora Željka Komšića za hrvatskoga člana predsjedništva BiH, sve do vlasti Platforme od 2011. do 2014. Dva izbora Željka Komšića za hrvatskoga člana predsjedništva BiH pokazuju kako je moguće da Bošnjaci izaberu i bošnjačkoga i hrvatskoga člana predsjedništva, čak i u situaciji da svi hrvatski glasači glasaju za nekog drugog kandidata za hrvatskoga člana predsjedništva. Izbor platformaške vlade ilustrira svu bezočnost međunarodnih predstavnika. Naime, visoki predstavnik suspendira odluku Središnjeg izbornog povjerenstva o nelegalnom izboru izvršne vlasti u Federaciji BiH jer za nju nije glasovala trećina od ukupno 17 hrvatskih zastupnika u Domu naroda FBiH, nego njih tek pet, što ne čini trećinu kluba potrebnu za donošenje valjanih odluka. Ta privremena odluka visokog predstavnika bila je na snazi cijeli mandat te vlade.

Ipak postoji nada da će se takva praksa zaustaviti. Odluka Ustavnog suda BiH o neustavnosti dijelova Izbornoga zakona kazuje kako su svih tih godina kršena kolektivna prava cijeloga jednog konstitutivnog naroda, a analizirajući Izborni zakon, uz mišljenje Venecijanske komisije, Ustavni sud BiH zaključio je kako njegove odredbe krše neka od najvažnijih načela demokracije u višenacionalnim državama, prije svega načelo o legitimnom zastupanju naroda, ali i načelo jednake (proporcionalne) vrijednosti glasa svakoga pripadnika određene etničke skupine.

Naime, prema osporenim dijelovima Izbornog zakona postoji mogućnost da netko bude izaslanik u Klubu Hrvata Doma naroda Parlamenta FBiH, a da za njega nije glasao ni jedan hrvatski glasač, zbog toga što je tim zakonom popunjavanje Doma naroda predviđeno tako da npr. jednoga hrvatskog izaslanika u tom Domu daje Posavska županija, u kojoj je više od 33.000 hrvatskih glasača, kao i Bosansko-podrinjska, gdje žive 24 Hrvata s pravom glasa. Time je očito da ni proporcionalnost vrijednosti glasa nije u skladu s međunarodnim uzusima ni s Ustavom BiH, pa je glas u Bosansko-podrinjskoj županiji 1400 puta vredniji od glasa u Posavskoj županiji, a takvim pravilima bošnjačke stranke vrlo lako manipuliraju izbornim rezultatima i u konačnici u Domu naroda FBiH opstruiraju sve demokratske procese i u tom entitetu, ali i u cijeloj državi.

Politički predstavnici Hrvata od donošenja Barryjevih amandmana tragaju za mogućnošću vraćanja izbornoga sustava u okvire predviđene dejtonskim sporazumom. Temeljem rezultata referenduma 2000. organiziraju međuopćinsko i međužupanijsko tijelo s područja na kojima obitava većina Hrvata u BiH stvarajući Hrvatski narodni sabor BiH. Upravo kroz tu instituciju pokretane su i brojne inicijative i predlagani modeli ustavnog i zakonskog rješavanja gorućih pitanja kojima bi se postiglo pravično političko-pravno uređenje odnosa u BiH. U tom smislu bitno je istaknuti da su jedino hrvatski zastupnici iz stranaka članica Hrvatskoga narodnog sabora u Parlamentarnoj skupštini BiH predložili model izmjena Izbornog zakona sukladno odluci Ustavnoga suda. Bošnjaci su na taj prijedlog uložili zahtjev za zaštitu vitalnoga nacionalnog interesa koji je Ustavni sud odbio, ali unatoč tomu Izborni zakon nije izmijenjen u roku koji je sud odredio, pa su izbori raspisani i održavaju se za desetak dana. Kako će se rezultati izbora implementirati, nitko još ne zna. Upravo zbog toga ovi su izbori možda još važniji od svih prethodnih.

Na temelju Izbornog zakona s protuustavnim odredbama neće se moći potpuno implementirati rezultati izbora, jer se neće moći formirati ni državni ni Dom naroda FBiH, neće se moći izabrati ni izvršna vlast u Federaciji ni Vijeće ministara BiH, a ni Predsjedništvo BiH neće funkcionirati u punom kapacitetu jer se neće moći koristiti mehanizmom zaštite vitalnoga nacionalnog interesa kroz državni dom naroda (za Bošnjake i Hrvate). Mogle bi djelovati tek institucije Republike Srpske i županijske institucije u Federaciji BiH, kojih će formiranje vjerojatno ovisiti o implementaciji izbora i na višim razinama, pa je potpuna blokada funkcioniranja vlasti vrlo vjerojatna za cijelu državu.

Kako bi u postizborne razgovore ušli sa što boljih pozicija, hrvatski političari okupljeni oko Hrvatskoga narodnog sabora BiH nastojali su postići konsenzus o zajedničkom kandidatu za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH i dogovor o sastavu zajedničkih lista u županijama u kojima postoji mogućnost manipulacije izbornom voljom Hrvata. Nažalost, određene marginalne političke grupacije neodgovornim djelovanjem, nerazumnim postupcima, a vođene željom za ustoličenjem u fotelje zakonodavne i izvršne vlasti mimo volje naroda koji bi trebali predstavljati izbjegavaju sudjelovati u rješenju hrvatskoga pitanja u BiH, bez čijeg rješenja zasigurno ni ta država triju konstitutivnih naroda i ostalih njezinih građana neće opstati.

Zaoštravanje u RS

Što se događa u izbornoj kampanji? Srbi su koncentrirani na vlast u entitetu gdje su većina. U Republici Srpskoj retorika se zaoštrava, broje se krvna zrnca i pretresa ratna prošlost. Primjerice, kandidat SDS-a za predsjednika tog entiteta Vukota Govedarica napada kandidatkinju za istu poziciju iz SNSD-a Željku Cvijanović (aktualnu predsjednicu Vlade RS-a) da je „ustaška unuka“ koja ne može štititi interese toga entiteta, na što ona odgovara da taj ratni dezerter nema što govoriti o interesima RS-a njoj, kojoj je otac bio časnik vojske RS-a.

U Federaciji opet imamo Komšića, kao kandidata za hrvatskoga člana Predsjedništva. Komšića koji u ovoj kampanji najavljuje potpuno dekonstituiranje Hrvata u BiH jer je po njegovu mišljenju koncept konstitutivnosti zastario i neodgovarajući. Pod krinkom zagovornika građanskog uređenja BiH zanemaruje europske standarde i standarde postavljene u Ustavu BiH stvarajući nacionalne tenzije među Hrvatima i Bošnjacima. Izazivajući animozitete izbornim obećanjima, nastoji mobilizirati unitarističke sarajevske snage da njegovim izborom opet obezvrijede položaj Hrvata u njihovoj domovini BiH. Zbog toga je među prvim koracima koje obećava i zatvaranje Ureda hrvatskog člana Predsjedništva BiH u Mostaru. Svesrdnu pomoć nude mu bošnjačke političke grupacije, koje putem kontroliranih medija i polugama vlasti koje nadziru čine sve kako bi se Hrvati zastrašili i natjerali na bijeg iz BiH, čije bi dvoentitetsko uređenje prema takvima bilo logičnije za dva nego za tri konstitutivna naroda.

Mediji šire netrpeljivost

Više je primjera kako to bošnjačka unitaristička politika radi. U svibnju ove godine, bez potrebne odluke Vijeća ministara BiH, ilegalni se migranti, zbog „čišćenja“ Sarajeva u povodu izbornog skupa turskoga predsjednika Erdogana, za cijelu Europu, premještaju u Mostar. Napadaju se rezolucije Europskog parlamenta. SDP BH osuđuje izjave Tonina Picule da političko uređenje u BiH ne funkcionira jer se Hrvatima biraju politički predstavnici od strane mnogobrojnijeg naroda. Učestale su i prijetnje hrvatskim novinarima koji objavljuju tekstove o zločinima Armije BiH tijekom rata. Uz sadržaje na bošnjačkim medijima uređuju politički moćnici. Upravo najvažnije teme bošnjačkih medija usmjerene su na stvaranje negativne klime među narodima u BiH. Zajedničkim snagama unitaristički portali, novine, pa čak i neke sastavnice Javnog RTV sustava kontinuirano ističu negativne teme: o odlasku mladih u inozemstvo, o nepovoljnoj gospodarskoj klimi i sl.

Iako pokušavaju stvoriti psihozu među stanovništvom, jasno je da je situacija na područjima gdje su Hrvati u tijelima županijskih vlasti bolja. Iako je očito da ima odlazaka u inozemstvo, da bi gospodarski rast trebao biti brži, poduzetnička klima povoljnija, infrastrukturni projekti snažniji, podaci pokazuju da je npr. u Mostaru broj djece upisane u prve razrede osnovnih škola veći nago prijašnjih godina, podaci Zavoda za zapošljavanje HNŽ-a jasno dokazuju da je broj zaposlenih porastao, a unatoč svim problemima s neravnomjernom raspodjelom javnih prihoda prema kojoj Sarajevo po modelu Beograda (s kraja prošlog stoljeća) obespravljuje područja na kojima žive i rade Hrvati, razvijaju se i Sveučilište i druge znanstvene, ali i kulturne, obrazovne, športske i gospodarske institucije na područjima s hrvatskom većinom.

Upravo svjesni medijskih manipulacija i mogućnosti izbornih prijevara Hrvati u BiH moraju osigurati što veću izlaznost na izbore i graditi zajedništvo kojim bi osigurali izbor legitimnih predstavnika, ubrzali put prema euroatlantskim integracijama i zajedno s drugima pomogli razvoju i prosperitetu Bosne i Hercegovine.

( matica.hr )

Share.

About Author

Comments are closed.